Članak
jun 30
Nazad

USTAV SRBIJE I PRAVA OPOZICIJE

Slobodan P. Orlović

10.5937/AnaliPFB1702113O
SAŽETAK /

Politička opozicija organizovana, pre svega, putem političkih stranaka uslov je postojanja demokratskog političkog sistema. Posebnu pažnju treba obratiti na garantovanje njenog položaja u državama u kojima je obnovljeno ili tek započeto višestranačje. Ta garancija znači da se pravima i pravnim mehanizmima štiti položaj opozicionih političkih stranaka i omogućavaju jednak pravni tretman i stvarna ravnopravnost sa strankama na vlasti. To podrazumeva ustavna, zakonska i podzakonska prava i postupke putem kojih deluje opozicija.

U Republici Srbiji je upravo navedenim redosledom propisa izgrađen ustavnopravni položaj opozicije. Opozicione političke stranke imaju ravnopravan pravni status i, shodno tome, mogućnost da kritikuju, kontrolišu i zamene vlast na izborima. Ipak, realno nizak nivo političke kulture, nedostatak dosledne političke ideologije, spremnost na svakovrsne koalicije, inferiornost u nedovoljno razvijenom javnom mnjenju čine da politička opozicija ima nešto lošiji stvarni položaj u odnosu na vlast.

ČLANAK JE RASPOLOŽIV NA /
Ćirilici  
REFERENCE /
  • Bagehot, W., The English Constitution, London 1963.
  • Carey, J. M., „Competing principals, political institutions, and party unity in legislative voting“, American Journal of Political Science 51, 1/2007.
  • Cordero, G., Coller, X., „Cohesion and Candidate Selection in Parliamentary Groups“, Parliamentary Affairs 68, 3/2015.
  • Dahl, R. A., Political Opposition in Western Democracies (ed. R. A. Dahl), London 1966.
  • European Commission for Democracy through Law (Venecijanska komisija), Report on the Role of the Opposition in a Democratic Parliament (by A. Nussberger, E. Özbudun, F. Sejersted), Study no. 497/2008, 12‒19, http://www.venice.coe.int/webforms/documents/default.aspx?pdffile=CDL-AD(2010)025-e
  • Goati, V., „Parlamentarizam i partijski sistem Srbije“, Dileme i izazovi parlamentarizma (ur. V. Pavlović, S. Orlović), Beograd 2007.
  • Helms, L., „Five ways of institutionalizing political opposition: lessons from the advanced democracies“, Government and Opposition, 39, 1/2004.
  • Jovanović, S., Država, Beograd 1990.
  • Kelzen, H., O suštini i vrednosti demokratije (prev. D. N. Basta), Beograd 2005.
  • Koštunica, V., Institucionalizovana opozicija u političkom sistemu kapitalizma, doktorska disertacija, Beograd 1974.
  • Lukić, R. D., Političke stranke, Beograd 1995.
  • Marković, R., Ustavno pravo, Beograd 2015.
  • Nenadić, B., „O parlamentarnom mandatu – primer Srbije“, Anali Pravnog fakulteta u Beogradu 1/2008.
  • Orlović, S., „Nadležnosti parlamenta“, Dileme i izazovi parlamentarizma.
  • Palumbo, G., „Question Time: Comparing and contrasting parliamentary questions in Britain, Italy and the EU“, EUT Edizioni Università di Trieste (ed. S. Ondelli), 2013.
  • Pejić, I., Parlamentarno pravo, Niš 2011.
  • Petrov, V., Simović, D., „Četiri pitanja iz novije ustavne prakse u Republici Srbiji“, Pravna riječ 39/2014.
  • Pulišelić, S., Političke stranke kao faktor suvremenog političkog sistema, Zagreb 1971.
  • Russo, F., Wiberg, M., „Parliamentary questioning in 17 European parliaments: Some steps towards comparison“, The Journal of Legislative Studies 16, 2/2010.
  • Simović, D., Petrov V., Ustavno pravo, Beograd 2014.